U društvu, niko ne voli osobe koje se prave važne, hvale se i slično. Sport ima zadatak da nas nauči takmičarskom duhu, fer pleju, a sve to podrazumeva da znamo da postoje oni koji su bolji od nas, ali i dosta onih koji su slabiji. Međutim, sve je podložno promenama, jer se u sportu napreduje, tako da neko ko je bio autsajder, sutradan može da pobedi nekoga ko je važio za favorita i slično. 

Dakle, pravilo je da nema pravila. Sport nas nauči i tome da svoje medalje ne pokazujemo uz dozu hvalisanja, već i sami znamo da su one proizvod mukotrpnog rada, te da je u svaku od njih uloženo mnogo znoja, truda, snage, energije, vremena, te besomučnog ponavljanja jedne te iste vežbe, ne bi li se ona izvela tako da bude savršena. 

Stoga možemo na kraju zaključiti da sve zavisi od osobe do osobe, ali da deca generalno nisu uobražena, ma kakve rezultate da postižu, jer su tako trenirana, da je sport nadmetanje, gde nekad pobeđuje čak i onaj ko je slabiji u tom trenutku.

Submit Your Comment